Kolibri
28-01-2008, 04:00
Znam,znam! Nije baš privlačno i popularno,vi bi radije o pivici i vinu...ali i čaj zaslužuje svoje mjesto.Kad ga danas negdje naručiš odmah te pitaju:jesi bolestan?
A zapravo povijest i tradicija čaja vrlo je zanimljiva a kava ga je potisnula premda čaj puno blagotvornije i ljekovito djeluje na organizam.
Dakle, konzumirate li što taj napitak?
Obično kad negdje sjedneš ponude ti neke voćne napitke,šećerne vodice jer još uvijek ne znaju što je čaj...a kao imaju sve vrste??!
Srećom ,otvorili se razni mirisni dućančići pa se može štogod i u kućnoj radinosti ili tko voli...Ima se što brati po Hrvatskoj...!
Evo tko malo zna nek se poduči..
--------------------------------------------------------------------------------
Čaj kakvim ga znamo danas ostao je gotovo nepromijenjen od trenutka kada ga je otkrio kineski car Shen-Nung 2.737 godine prije Krista. Kao i druga velika otkrića, carev privi susret s čajem bio je sasvim slučajan. Kako kaže legenda, Shen-Nung je zagrijavao vodu na svojoj terasi kada je vjetar u zagrijanu vodu ubacio nekoliko listića čaja. Znatiželjni je car probao napitak čarobnog mirisa koji mu se odmah svidio pa je tako čaj krenuo osvajati svijet.
Konzumiranje čaja proširilo se širom Kine dotičući sve slojeve društva. 800 godina prije Krista Lu Yu piše prvu knjigo o čaju - Ch'a Ching koja obrađuje razne načine uzgajanja i pripreme čaja u drevnoj Kini. Njegovo djelo jasno je pokazalo filozofiju Zen Budizma koju je učio dok je bio mlad, a upravo taj način pripreme čaja će misionari Zen Budizma prenijeti u Japan.
Prvi čaj donesen je u Japan od strane budističkog svećenika Yeiseija, koji je shvatio blagotvoran utjecaj tople tekućine na religioznu meditaciju. Yeisei je u Japanu poznat i kao "otac čaja" te vrlo brzo poprima formu ceremonije "Cha-no-yu" odnosno "tople vode za čaj". Najbolji opis ovog kompleksne umjetničke forme najvjerojatnije je napisao irsko-grčki novinar Lafcadio Hearn, jedan od rijetkih stranaca koji je u to doba dobio japansko državljanstvo. On je na temelju osobnih opservacija napisao: "Ceremonija čaja iziskuje godine vježbe i prakse... ipak cijela umjetnost, u svakom svom detalju, obilježava ništa više do izradu i serviranje šalice toplog napitka. Najvažnije je da sam čin ceremonije čaja bude izveden najsavršenije, najuljudnije, najgracioznije i najšarmantnije moguće..."
Specijalna grana arhitekture (chaseki) razvijena za gradnju "čajnih kuća", bazira se na kopiranju jednostavnosti šumske kolibe. I što se više ljudi uključivalo u štovanje ceremonije čaja, uključujući i Gejše koje su razvile posebnu tradiciju služenja, originalna filozofija Zen Budizma polagano se gubila. Ceremonija čaja postala je znak staleža i prestiža, natjecanje konkurentskih bogataša u smišljanju novih vrsta i "usavršavanju" same ceremonije udaljujući se sve više od osnovnog Zen stava ceremonije.
Vrste čaja
Kada pijete čaj razmišljajte na način da je to samo jedna o brojnih vrsta lista; to je točno premda svi potječu od istog grma zimzelene biljke koja ima krasno latinsko ime Camellia sinensis. Razlike u organoleptičkim svojstvima nastaju isključivo zbog tehnološkog postupka proizvodnje koji je specifičan, delikatan i pomalo tajnovit. On je dio tradicije svake zemlje i zapravo se nije promijenio stotinama godina. Tri su osnovne vrste čaja: zeleni, crni i takozvani Oolang, mješavina prethodna dva koja se pije u Kini. Iz te tri vrste, širom je svijeta nastalo preko 3.000 različitih podvrsta čajeva.
Crni čaj se pije pretežno u Americi i Engleskoj, a potpuno je oksidiran i fermentiran, zbog čeka ima izrazito tamnu boju. U ovu grupu spadaju čuveni English breakfast, Darjeeling (s Himalaje) i Orange Pekoe (cejlonski).
Zeleni čaj nije oksidiran pa ima delikatniji okus i zlatno je zelene boje. Pije se uglavnom u Aziji, ali se sve češće upotrebljava u zapadnom svetu jer je izuzetno koristan po zdravlje. Objašnjenje za njegovo blagotvorno djelovanje je sljedeće: u brojnim procesima u čovječjem tijelu dešava se veliki broj reakcija oksidacije. U ovim reakcijama kao nusprodukti nastaju takozvani slobodni radikali koji su jedan od glavnih krivaca za starenje, bore, razne teške bolesti. Zeleni se čaj protiv ovih čestica bori pomoću supstanci koje se zovu polifenoli koji love slobodne radikale, neutraliziraju ih i tako pomažu našem tijelu.
Oolang je djelomično oksidiran, a i okus mu je mješavina crnog i zelenog čaja.
Povijest Čaj je stigao u Europu kroz Portugal, 1560. godine, te od tad postaje jako popularan, a 1860. se prvi put spominje dodavanje mlijeka u čaj.
Engleski "čaj u pet", koji je više mit nego stvarnost u Velikoj Britaniji, pojavio se stoga što bi Englezi u neko doba dana ogladnjeli. Tada su se služila dva glavna obroka - doručak i večera. Onda se Ana, Vojvotkinja od Bedforda dosjetila da organizira čajanke na kojima bi se služili i sendviči i slatkiši.
Rusi također imaju dugu tradiciju pijenja čaja. 1618. godine u kineskoj ambasadi u Moskvi, caru Alekseju je poslužen ovaj napitak. U početku je bio skup, specijalni karavani su ga dovozili iz Kine, ali do kraja osamnaestog stoljeća svaka ruska kuća je imala samovar, vrstu velikog čajnika iz koga se cijeli dan pio čaj. Samovar nije običan čajnik, on je vrlo pažljivo oslikan, često sjajan i jako je veliki, a neki su primjerci prava umjetnička djela. Rusi su uvijek pili jak čaj, zaslađen šećerom, medom ili džemom, a nakon vodke, čaj je drugo rusko nacionalno piće.
Poduzetni su Amerikanci, za vrijeme prvog američkog svjetskog sajma, sasvim slučajno otkrili i patentirali hladni čaj. Naime, jedan je poduzetnik svojim posjetiteljima planirao servirati čaj no zbog velikih vrućina, nitko nije bio zainteresiran za njegovu ponudu pa se dosjetio, u skuhani čaj ubacio veliku količinu leda čime ga je rashladio te je tako "ice tea" postao veliki hit sajma (i šire).
Nekoliko godina kasnije, Amerikanac Thomas Sullivan razvija koncept "čaja u vrečicama". Kao prodavač čaja, nježno je ovio svaki promotivni primjerak čaja, kojeg je dostavljao u restorane za probu, u gazu. Prepoznao je sjajnu marketinšku priliku nakon što je shvatio da vlasnici restorana čajeve služe neodmotane iz pakiranja koje im je dostavio kako bi izbjegli nered mokrih čajnih listića po kuhinji.
Popularne vrste
Komercijalne vrste
English Breakfast: Prototip ovog najpopularnijeg čaja na svijetu razvijen je prije stostinjak godina od strane škotskog majstora čaja Drysdale u EdInburghu. Tržište je osvojio kao jednostavni "Breakfast Tea" no u duhu patriotizma, Londonske su ga čajanke preimenovale u "English Breakfast Tea". U mješavini najfinijeg crnog čaja često se nalazi i dio Keemun čaja. Čajoljupci su sugerirali da upravo Keemun čaj začinjen mlijekom donosi kreaciju okusa koja podsjeća na okus "svježe ispečenog tosta". osim s mlijekom, služi se i s limunom, ali nikad u zajedničkoj kombinaciji mlijeko-limun.
Irish Breakfast: Irci su oduvijek poznati kako izuzetni ljubitelji ispijanja čaja, a svoju su čajni napitak voljeli izuzetno jak. odatle i izreka da "poštena šalica čaja može pobuditi krepanog miša". Irci su između ostalog vjerovali kako postoje samo tri vrste čajnih listića koji se mogu piti. Prva i najbolja vrsta raste i živa se u Kini. Druga najbolja vrsta čaja dostavljala se direktno u Irsku, a treća (i najlošija) slala se u Englesku. Irish Breakfast zbog svog robusnog okusa uglavnom se pije samo ujutro, a obično predstavlja mješavinu baznih azijskih vrsta. Zbog punoće okusa, servira se jako zašećeren i mlijekom (nikad vrhnjem, za razliku od Engleza).
Caravan: Ovaj sjajan čaj kreiran je u imperijalnoj Rusiji od vrsta donesenih iz Azije. Obzirom da je ruta uvoza čaja bila izuzetno opasna i nestabilna, ruski su prodavači čaja miješali različite vrste čaja koje su uspjeli dobiti, prodavajući aromu umjesto jedne vrste čaja. često ej to bila kombinacija kineskih i indijskih vrsta crnog čaja. Kao i Irci, Rusi također preferiraju jutarnju ceremoniju ispijanja čaja serviranog uz mlijeko ili limun. Obzirom da vole izuzetno zašećerene napitke, čaju dodaju medi ili marmeladu.
Earl Grey: Earl Grey (1764-1845) bio je stvarna osoba koji je bio Premijer za vrijeme vladavine Wiliama IV, no svijetu je poznat po čaju koji nosi njegovo ime. legenda kaže da je tu vrstu dobio od kineskog Mandarina koji je želio poboljšati trgovinske odnose. Specifične arome služi se blago zaslađen bez dodataka te slovi za drugi najrasprostranjeniji čaj na svijetu. U osnovi predstavlja mješavinu crnih čajeva s bergamotovim uljem.
Crni čaj i Oolong
Darjeeling: Odnosi se na vrstu čaja koja raste u istoimenom brdskom području Indije. nadmorska visina te nježne monsunske kiše rezultiraju jedinstvenim punim okusom čija aroma lagano podsjeća na muškat. rezerviran za popodnevnu upotrebu, obično se servira bez dodataka s malo šećera. Stručnjaci ne preporučaju korištenje mlijeka jer bi pokvarilo specifičan okus.
Oolong: Elegantna vrsta čaja koju ponekad zovu i "šampanjcem čajeva". Originalno uzgojen u kineskoj provinciji Fukien, prvi je put uvezen u Englesku 1869. Danas se najkvalitetnija vrsta Oolonga (Formosa Oolongs) uzgaja na Tajvanu. Mješanac između crnog i zelenog čaja, listićis su fermentirani kako bi postogli sjajan voćni okus koji ne štuje dodatke kao što su mlijeko, limun ili med. S takvom čistoćom, savršen je za popodnevnu konzumaciju.
Zeleni čaj
Zeleni čaj čini samo 10% ukupne svjetske proizvodnje čaja. The Japanese tea service (in which green tea is used), is an art form in and of itself. The serving of a full Japanese tea service would be beyond the ability of most properties and as a result, should not be attempted. Green tea is not generally part of the afternoon tea tradition as appropriate to hotel use.
Kineski čajevi
Keemun: Jedan od najpoznatijih kineskih crnih čajeva. Zbog svoje suptilne i kompleksne prirode smatra se "burgundcem čajeva". Ugodne je arome koja se može uživati sama ili uz dodatak šećera i/ili mlijeka.
Time smo , uglavnom, pokrili najvažnije vrste i ostaje nam samo da napravimo zaključak. Dakle, danas veliki broj ljudi u svetu uživa u čaju, dok je kod nas malo zapostavljen. Općenito preferiramo voćne čajeve, ili smo jednostavno naučeni čaj pijemo samo kad smo bolesni. Od svih čajeva koji se nalaze u komercijalnoj eksploataciji, najučinkovitiji je zeleni čaj i za njega ima najviše argumenata da ga treba piti svakodnevno. Čaj je zdrava namirnica koja ne služi samo za razgovor i druženje već za psihološko opuštanje i stimuliranje ljudske aktivnosti ali ipak i najčešće se pije u ljekovite svrhe.
A zapravo povijest i tradicija čaja vrlo je zanimljiva a kava ga je potisnula premda čaj puno blagotvornije i ljekovito djeluje na organizam.
Dakle, konzumirate li što taj napitak?
Obično kad negdje sjedneš ponude ti neke voćne napitke,šećerne vodice jer još uvijek ne znaju što je čaj...a kao imaju sve vrste??!
Srećom ,otvorili se razni mirisni dućančići pa se može štogod i u kućnoj radinosti ili tko voli...Ima se što brati po Hrvatskoj...!
Evo tko malo zna nek se poduči..
--------------------------------------------------------------------------------
Čaj kakvim ga znamo danas ostao je gotovo nepromijenjen od trenutka kada ga je otkrio kineski car Shen-Nung 2.737 godine prije Krista. Kao i druga velika otkrića, carev privi susret s čajem bio je sasvim slučajan. Kako kaže legenda, Shen-Nung je zagrijavao vodu na svojoj terasi kada je vjetar u zagrijanu vodu ubacio nekoliko listića čaja. Znatiželjni je car probao napitak čarobnog mirisa koji mu se odmah svidio pa je tako čaj krenuo osvajati svijet.
Konzumiranje čaja proširilo se širom Kine dotičući sve slojeve društva. 800 godina prije Krista Lu Yu piše prvu knjigo o čaju - Ch'a Ching koja obrađuje razne načine uzgajanja i pripreme čaja u drevnoj Kini. Njegovo djelo jasno je pokazalo filozofiju Zen Budizma koju je učio dok je bio mlad, a upravo taj način pripreme čaja će misionari Zen Budizma prenijeti u Japan.
Prvi čaj donesen je u Japan od strane budističkog svećenika Yeiseija, koji je shvatio blagotvoran utjecaj tople tekućine na religioznu meditaciju. Yeisei je u Japanu poznat i kao "otac čaja" te vrlo brzo poprima formu ceremonije "Cha-no-yu" odnosno "tople vode za čaj". Najbolji opis ovog kompleksne umjetničke forme najvjerojatnije je napisao irsko-grčki novinar Lafcadio Hearn, jedan od rijetkih stranaca koji je u to doba dobio japansko državljanstvo. On je na temelju osobnih opservacija napisao: "Ceremonija čaja iziskuje godine vježbe i prakse... ipak cijela umjetnost, u svakom svom detalju, obilježava ništa više do izradu i serviranje šalice toplog napitka. Najvažnije je da sam čin ceremonije čaja bude izveden najsavršenije, najuljudnije, najgracioznije i najšarmantnije moguće..."
Specijalna grana arhitekture (chaseki) razvijena za gradnju "čajnih kuća", bazira se na kopiranju jednostavnosti šumske kolibe. I što se više ljudi uključivalo u štovanje ceremonije čaja, uključujući i Gejše koje su razvile posebnu tradiciju služenja, originalna filozofija Zen Budizma polagano se gubila. Ceremonija čaja postala je znak staleža i prestiža, natjecanje konkurentskih bogataša u smišljanju novih vrsta i "usavršavanju" same ceremonije udaljujući se sve više od osnovnog Zen stava ceremonije.
Vrste čaja
Kada pijete čaj razmišljajte na način da je to samo jedna o brojnih vrsta lista; to je točno premda svi potječu od istog grma zimzelene biljke koja ima krasno latinsko ime Camellia sinensis. Razlike u organoleptičkim svojstvima nastaju isključivo zbog tehnološkog postupka proizvodnje koji je specifičan, delikatan i pomalo tajnovit. On je dio tradicije svake zemlje i zapravo se nije promijenio stotinama godina. Tri su osnovne vrste čaja: zeleni, crni i takozvani Oolang, mješavina prethodna dva koja se pije u Kini. Iz te tri vrste, širom je svijeta nastalo preko 3.000 različitih podvrsta čajeva.
Crni čaj se pije pretežno u Americi i Engleskoj, a potpuno je oksidiran i fermentiran, zbog čeka ima izrazito tamnu boju. U ovu grupu spadaju čuveni English breakfast, Darjeeling (s Himalaje) i Orange Pekoe (cejlonski).
Zeleni čaj nije oksidiran pa ima delikatniji okus i zlatno je zelene boje. Pije se uglavnom u Aziji, ali se sve češće upotrebljava u zapadnom svetu jer je izuzetno koristan po zdravlje. Objašnjenje za njegovo blagotvorno djelovanje je sljedeće: u brojnim procesima u čovječjem tijelu dešava se veliki broj reakcija oksidacije. U ovim reakcijama kao nusprodukti nastaju takozvani slobodni radikali koji su jedan od glavnih krivaca za starenje, bore, razne teške bolesti. Zeleni se čaj protiv ovih čestica bori pomoću supstanci koje se zovu polifenoli koji love slobodne radikale, neutraliziraju ih i tako pomažu našem tijelu.
Oolang je djelomično oksidiran, a i okus mu je mješavina crnog i zelenog čaja.
Povijest Čaj je stigao u Europu kroz Portugal, 1560. godine, te od tad postaje jako popularan, a 1860. se prvi put spominje dodavanje mlijeka u čaj.
Engleski "čaj u pet", koji je više mit nego stvarnost u Velikoj Britaniji, pojavio se stoga što bi Englezi u neko doba dana ogladnjeli. Tada su se služila dva glavna obroka - doručak i večera. Onda se Ana, Vojvotkinja od Bedforda dosjetila da organizira čajanke na kojima bi se služili i sendviči i slatkiši.
Rusi također imaju dugu tradiciju pijenja čaja. 1618. godine u kineskoj ambasadi u Moskvi, caru Alekseju je poslužen ovaj napitak. U početku je bio skup, specijalni karavani su ga dovozili iz Kine, ali do kraja osamnaestog stoljeća svaka ruska kuća je imala samovar, vrstu velikog čajnika iz koga se cijeli dan pio čaj. Samovar nije običan čajnik, on je vrlo pažljivo oslikan, često sjajan i jako je veliki, a neki su primjerci prava umjetnička djela. Rusi su uvijek pili jak čaj, zaslađen šećerom, medom ili džemom, a nakon vodke, čaj je drugo rusko nacionalno piće.
Poduzetni su Amerikanci, za vrijeme prvog američkog svjetskog sajma, sasvim slučajno otkrili i patentirali hladni čaj. Naime, jedan je poduzetnik svojim posjetiteljima planirao servirati čaj no zbog velikih vrućina, nitko nije bio zainteresiran za njegovu ponudu pa se dosjetio, u skuhani čaj ubacio veliku količinu leda čime ga je rashladio te je tako "ice tea" postao veliki hit sajma (i šire).
Nekoliko godina kasnije, Amerikanac Thomas Sullivan razvija koncept "čaja u vrečicama". Kao prodavač čaja, nježno je ovio svaki promotivni primjerak čaja, kojeg je dostavljao u restorane za probu, u gazu. Prepoznao je sjajnu marketinšku priliku nakon što je shvatio da vlasnici restorana čajeve služe neodmotane iz pakiranja koje im je dostavio kako bi izbjegli nered mokrih čajnih listića po kuhinji.
Popularne vrste
Komercijalne vrste
English Breakfast: Prototip ovog najpopularnijeg čaja na svijetu razvijen je prije stostinjak godina od strane škotskog majstora čaja Drysdale u EdInburghu. Tržište je osvojio kao jednostavni "Breakfast Tea" no u duhu patriotizma, Londonske su ga čajanke preimenovale u "English Breakfast Tea". U mješavini najfinijeg crnog čaja često se nalazi i dio Keemun čaja. Čajoljupci su sugerirali da upravo Keemun čaj začinjen mlijekom donosi kreaciju okusa koja podsjeća na okus "svježe ispečenog tosta". osim s mlijekom, služi se i s limunom, ali nikad u zajedničkoj kombinaciji mlijeko-limun.
Irish Breakfast: Irci su oduvijek poznati kako izuzetni ljubitelji ispijanja čaja, a svoju su čajni napitak voljeli izuzetno jak. odatle i izreka da "poštena šalica čaja može pobuditi krepanog miša". Irci su između ostalog vjerovali kako postoje samo tri vrste čajnih listića koji se mogu piti. Prva i najbolja vrsta raste i živa se u Kini. Druga najbolja vrsta čaja dostavljala se direktno u Irsku, a treća (i najlošija) slala se u Englesku. Irish Breakfast zbog svog robusnog okusa uglavnom se pije samo ujutro, a obično predstavlja mješavinu baznih azijskih vrsta. Zbog punoće okusa, servira se jako zašećeren i mlijekom (nikad vrhnjem, za razliku od Engleza).
Caravan: Ovaj sjajan čaj kreiran je u imperijalnoj Rusiji od vrsta donesenih iz Azije. Obzirom da je ruta uvoza čaja bila izuzetno opasna i nestabilna, ruski su prodavači čaja miješali različite vrste čaja koje su uspjeli dobiti, prodavajući aromu umjesto jedne vrste čaja. često ej to bila kombinacija kineskih i indijskih vrsta crnog čaja. Kao i Irci, Rusi također preferiraju jutarnju ceremoniju ispijanja čaja serviranog uz mlijeko ili limun. Obzirom da vole izuzetno zašećerene napitke, čaju dodaju medi ili marmeladu.
Earl Grey: Earl Grey (1764-1845) bio je stvarna osoba koji je bio Premijer za vrijeme vladavine Wiliama IV, no svijetu je poznat po čaju koji nosi njegovo ime. legenda kaže da je tu vrstu dobio od kineskog Mandarina koji je želio poboljšati trgovinske odnose. Specifične arome služi se blago zaslađen bez dodataka te slovi za drugi najrasprostranjeniji čaj na svijetu. U osnovi predstavlja mješavinu crnih čajeva s bergamotovim uljem.
Crni čaj i Oolong
Darjeeling: Odnosi se na vrstu čaja koja raste u istoimenom brdskom području Indije. nadmorska visina te nježne monsunske kiše rezultiraju jedinstvenim punim okusom čija aroma lagano podsjeća na muškat. rezerviran za popodnevnu upotrebu, obično se servira bez dodataka s malo šećera. Stručnjaci ne preporučaju korištenje mlijeka jer bi pokvarilo specifičan okus.
Oolong: Elegantna vrsta čaja koju ponekad zovu i "šampanjcem čajeva". Originalno uzgojen u kineskoj provinciji Fukien, prvi je put uvezen u Englesku 1869. Danas se najkvalitetnija vrsta Oolonga (Formosa Oolongs) uzgaja na Tajvanu. Mješanac između crnog i zelenog čaja, listićis su fermentirani kako bi postogli sjajan voćni okus koji ne štuje dodatke kao što su mlijeko, limun ili med. S takvom čistoćom, savršen je za popodnevnu konzumaciju.
Zeleni čaj
Zeleni čaj čini samo 10% ukupne svjetske proizvodnje čaja. The Japanese tea service (in which green tea is used), is an art form in and of itself. The serving of a full Japanese tea service would be beyond the ability of most properties and as a result, should not be attempted. Green tea is not generally part of the afternoon tea tradition as appropriate to hotel use.
Kineski čajevi
Keemun: Jedan od najpoznatijih kineskih crnih čajeva. Zbog svoje suptilne i kompleksne prirode smatra se "burgundcem čajeva". Ugodne je arome koja se može uživati sama ili uz dodatak šećera i/ili mlijeka.
Time smo , uglavnom, pokrili najvažnije vrste i ostaje nam samo da napravimo zaključak. Dakle, danas veliki broj ljudi u svetu uživa u čaju, dok je kod nas malo zapostavljen. Općenito preferiramo voćne čajeve, ili smo jednostavno naučeni čaj pijemo samo kad smo bolesni. Od svih čajeva koji se nalaze u komercijalnoj eksploataciji, najučinkovitiji je zeleni čaj i za njega ima najviše argumenata da ga treba piti svakodnevno. Čaj je zdrava namirnica koja ne služi samo za razgovor i druženje već za psihološko opuštanje i stimuliranje ljudske aktivnosti ali ipak i najčešće se pije u ljekovite svrhe.